Član 34 Uredbe EU o nasljeđivanju objašnjava kada treća država upućuje na Austriju i kada može važiti austrijsko nasljedno pravo.
Mag. Bernhard Brandauer
Advokat · BRANDAUER Rechtsanwälte, Salzburg
Nasljedne predmete vodi Mag. Bernhard Brandauer zajedno sa uigranim timom. Provjeravamo oporuku, nužni dio, darove i rokove i jasno Vam kažemo kakav je Vaš položaj.
Ako Uredba EU o nasljeđivanju kod međunarodne ostavine odredi pravo treće države, treba provjeriti i njeno međunarodno privatno pravo. Ako njene kolizione norme upućuju na Austriju, austrijsko nasljedno pravo može ponovo postati mjerodavno. Član 34 Uredbe za to postavlja jasne uslove i izuzetke.
Upućivanje nazad odnosi se na pravo mjerodavno za nasljeđivanje. Ono samo po sebi ne određuje koji je sud nadležan, kako se strana oporuka formalno prihvata niti kako se austrijska nekretnina upisuje u registar. Ta pitanja treba ispitati odvojeno. Naši tekstovi o stranom nasljednom ugovoru i javnoj ispravi te o stranoj oporuci u Austriji obrađuju povezana pitanja.
Kratka procjena pokazuje koje upućivanje prema članu 34 Uredbe treba dalje ispitati.
Već znate da želite poslati upit? Idite direktno na obrazac za upit.
Pratite put upućivanja, a zatim provjerite izuzetke iz člana 34 stav 2 Uredbe EU o nasljeđivanju.
Ako pravo treće države određeno Uredbom EU o nasljeđivanju upućuje nazad na austrijsko pravo, austrijsko nasljedno pravo može postati mjerodavno. Prije tog zaključka treba provjeriti da li je upućivanje nastalo preko jedne od pravnih osnova navedenih u članu 34 stav 2 Uredbe.
Stranu kolizionu normu, njeno tumačenje i konkretno upućivanje na Austriju sačuvajte zajedno s dokumentima o ostavini.
Član 34 stav 1 tačka a Uredbe EU o nasljeđivanju obuhvata i upućivanje nazad ili dalje upućivanje na pravo države članice. Ta država članica može biti Austrija, ali to nije unaprijed određeno. Odlučujući su stvarno upućivanje u pravu treće države i pravo koje je Uredba prvobitno odredila.
Provjera se odnosi na nasljeđivanje za slučaj smrti. Nadležnost suda, prihvatanje isprave i upis u registar moraju se ocijeniti odvojeno.
Ako pravo prve treće države upućuje na drugu treću državu, član 34 stav 1 tačka b Uredbe uzima to dalje upućivanje u obzir samo ako bi druga treća država primijenila vlastito pravo. Provjera se zato ne završava kod prvog stranog zakona.
Tek kada je taj put upućivanja potkrijepljen i kada se ne primjenjuje izuzetak iz člana 34 stav 2, mjerodavno nasljedno pravo može se pouzdano utvrditi.
Nejasan opis stranog prava nije dovoljan za određivanje mjerodavnog nasljednog prava. Treba utvrditi relevantnu kolizionu normu treće države, njeno tumačenje i upućivanje na Austriju, drugu državu članicu ili drugu treću državu.
Do tada austrijsku vezu treba tretirati kao otvoreno pitanje za provjeru. Sama imovina u Austriji ne zamjenjuje određivanje mjerodavnog nasljednog prava.
Uredba EU o nasljeđivanju najprije određuje pravo koje se primjenjuje na nasljeđivanje za slučaj smrti. Prema članu 20 to može biti i pravo države izvan Evropske unije. Član 34 stav 1 propisuje da pravo te treće države obuhvata i njene kolizione norme, u mjeri u kojoj one upućuju nazad ili dalje.
Upućivanje nazad postoji kada pravo treće države upućuje na pravo države članice, na primjer Austrije. Dalje upućivanje postoji kada se upućuje na drugu treću državu. Ovi pojmovi opisuju put između pravnih poredaka. Oni još ne odgovaraju na pitanje da li se upućivanje u konkretnoj ostavini mora uzeti u obzir.
Provjera zato ima dva nivoa. Najprije treba utvrditi pravo koje je Uredba odredila. Zatim treba odrediti vezu na koju se oslanja pravo treće države i odredište njene kolizione norme. Činjenica da je slučaj povezan s Austrijom nije zamjena za ovu analizu.
Prema članu 34 stav 1 tačka a Uredbe EU o nasljeđivanju austrijsko nasljedno pravo može važiti ako određeno pravo treće države upućuje na pravo države članice i to upućivanje vodi prema Austriji. Upućivanje mora proizlaziti iz strane kolizione norme. Austrijsko državljanstvo, ranije boravište u Austriji ili imovina u Austriji sami po sebi ne daju takav rezultat.
Logiku provjere može pokazati sljedeći primjer. Ostavitelj je imao uobičajeno boravište u trećoj državi. Uredba zato najprije određuje pravo te države. Njena koliziona norma povezuje konkretno nasljeđivanje s Austrijom. Zatim treba utvrditi da li član 34 to upućivanje čini relevantnim i koje austrijske norme uređuju pitanja nasljeđivanja.
Put upućivanja treba ocijeniti prema trenutku smrti i mjerodavnom pravnom stanju. Izmjene prava treće države, različite službene verzije i različita tumačenja mogu uticati na rezultat. Zato obrazloženje treba sačuvati kao provjerljiv lanac.
Član 34 stav 2 Uredbe EU o nasljeđivanju isključuje upućivanja nazad i dalje kada je mjerodavno pravo određeno preko člana 21 stav 2, člana 22, člana 27, člana 28 tačka b ili člana 30. U tim situacijama strano upućivanje se zanemaruje. Lista izuzetaka zato predstavlja poseban korak provjere.
Posebno je važan član 22. Ako je ostavitelj valjano izabrao pravo države čiji je državljanin, taj izbor se preko člana 34 ne preusmjerava u drugi pravni poredak. Valjanost i obim izbora su odvojena pitanja. Ni izuzetno uža veza prema članu 21 stav 2 ne stvara djelotvorno upućivanje nazad.
Ostala upućivanja iz člana 34 stav 2 odnose se na posebne kolizione norme Uredbe. Njihovo navođenje ima pravni značaj. Od toga zavisi da li strana koliziona norma uopšte ulazi u analizu. Bez ove provjere izjava o austrijskom nasljednom pravu ostaje nepotpuna.
Nasljedno pravo odgovara na pitanja nasljeđivanja za slučaj smrti. Zavisno od predmeta, to može obuhvatati položaj nasljednika, nasljedne dijelove, nužni dio i položaj legatara. Pravo koje važi za pojedinačnu imovinu predstavlja drugu ravan. Stan, bankovni račun ili preduzeće u Austriji zato sami po sebi ne dokazuju da se primjenjuje austrijsko nasljedno pravo.
Uredba EU o nasljeđivanju sadrži posebna pravila za određenu imovinu. Član 30 odnosi se na posebne odredbe države u kojoj se nalaze određene nekretnine, preduzeća ili druga imovina, kada se te odredbe primjenjuju nezavisno od nasljednog prava. Član 31 uređuje prilagođavanje stvarnih prava kada pravo države članice ne poznaje strano pravo o kojem je riječ.
Ove odredbe ne zamjenjuju provjeru prema članu 34. Obrnuto, djelotvorno upućivanje nazad prema Austriji samo po sebi ne određuje upis u zemljišne knjige. Nasljedno pravo, stvarno pravo, registracija i prihvatanje javne isprave traže odgovarajuću pravnu osnovu.
Kod ostavine povezane s trećom državom treba sačuvati relevantne norme njenog međunarodnog privatnog prava u važećoj verziji. Tome treba dodati pouzdane podatke o tumačenju tih normi. Sam prevod ne daje odgovor ako određeni pojam u pravu treće države ima drugo značenje.
U provjeri treba hronološki navesti uobičajeno boravište, državljanstvo, eventualni izbor prava i vrstu nasljeđivanja. Treba navesti i da li treća država upućuje na Austriju, drugu državu članicu ili drugu treću državu. Kod daljeg upućivanja treba utvrditi da li bi druga treća država primijenila vlastito pravo.
Korisna je tabela s četiri kolone: određeni pravni poredak, koliziona norma, konkretno upućivanje i rezultat provjere izuzetka prema članu 34 stav 2. Tako se vidi gdje još nedostaje dokaz. Otvorena činjenična pitanja treba označiti kao otvorena, a ne pretvoriti ih u prividno siguran pravni rezultat.
Ako je upućivanje nazad prema članu 34 djelotvorno i vodi prema Austriji, austrijsko materijalno nasljedno pravo može se primijeniti na relevantna pitanja nasljeđivanja. Tek tada ima smisla ocijeniti koje austrijske norme o zakonskom nasljeđivanju, raspolaganjima za slučaj smrti ili nužnom dijelu odgovaraju činjenicama.
Upućivanje nazad ne čini oporuku ili nasljedni ugovor automatski nevažećim. Forma, tumačenje, materijalna valjanost i dejstvo javne isprave imaju vlastite kolizione tačke. Nadležnost suda takođe ne proizlazi samo iz činjenice da se na kraju primjenjuje austrijsko pravo.
Rezultat treba zapisati u tri rečenice: Koje pravo Uredba najprije određuje? Šta kaže koliziona norma treće države? Zašto se upućivanje nazad ili dalje uzima u obzir, odnosno zašto je isključeno prema članu 34? Ova struktura olakšava dalju provjeru ostavine.
Za početnu provjeru treba zajedno čuvati oporuku ili nasljedni ugovor, smrtovnicu, podatke o uobičajenom boravištu i državljanstvu te eventualni izbor prava. Kod prekogranične ostavine treba s datumima prikazati i promjene boravišta prije smrti.
Sačuvajte strane kolizione norme, pouzdane prevode i dokumente o imovini u Austriji. Ako je uključena druga treća država, dodajte njene norme i osnov za zaključak da bi primijenila vlastito pravo. Dokumente uredite prema pravnom poretku i datumu.
Ova zbirka ne zamjenjuje provjeru konkretnog slučaja. Ona pruža osnovu da se odvoje mjerodavno nasljedno pravo, izbor prava, upućivanje nazad i povezana pitanja. To je važno kada učestvuju nasljednici iz više država ili kada su već iznesena različita mišljenja o mjerodavnom pravu.
Član 34 Uredbe traži provjerljiv pregled cijelog puta upućivanja.
| Pitanje provjere | Polazna tačka | Značaj prema članu 34 Uredbe |
|---|---|---|
| Koje pravo Uredba prvo određuje? | Mjerodavno pravo prema poglavlju III, na primjer uobičajeno boravište | To može biti i pravo treće države |
| Da li treća država upućuje na Austriju? | Koliziona norma određene treće države | Austrijsko pravo može se uzeti u obzir prema članu 34 stav 1 tačka a |
| Da li upućuje na drugu treću državu? | Dalje upućivanje prema članu 34 stav 1 tačka b | Druga treća država mora primijeniti vlastito pravo |
| Postoji li izuzetak? | Član 21 stav 2, član 22, član 27, član 28 tačka b ili član 30 | Upućivanje nazad ili dalje se zanemaruje |
| Koja pitanja ostaju odvojena? | Nadležnost, isprave i registracija | Član 34 ih ne rješava automatski |
Mjerodavno pravo treće države i činjenice ostavine moraju biti potkrijepljeni dokazima.
U nasljednom pravu odlučuju rokovi i dokazi. Nazovite nas direktno ili nam pišite, povratni poziv u roku od jednog radnog dana.
Adresa
BRANDAUER Rechtsanwälte GmbH Giselakai 51 5020 Salzburg
Telefon
+43 662 6280000